Nekada davno gdje mi sada živimo, živjeli su bolji ljudi. Rimljani su ih zvali Bono Homini. A mi ih u mojoj zemlji još zovemo, ovo malo što je ostalo, dobri ljudi. Nekada smo imali odlične odnose između nas, ljudi i bolje razumijevanje svijeta koji nas okružuje. Ljudskost, ljudska riječ iza koje stojiš su bile i još uvijek su, kod ovih koji do toga još drže, najvažnije odlike stanovnika ove zemlje. To znanje smo prenosili samo usmeno, kroz žive riječi.
A da bismo to podijelili moramo se sresti licem u lice…
Ovo je i danas, jedini način da to podijelimo i osjetimo o čemu pričamo. Vidimo se, osjetimo i podijelimo vlastito iskustvo o životu koji se nalazi u nama. To je vrlo jednostavno znanje o tome gdje da skrenemo pažnju i osjetimo koliko smo moćni i nevjerovatni. U historiji ovog materijalnog sveta nikada nismo gradili hramove vidljive očima. U materijalnom svijetu vidljivi hramovi mogu se lako uništiti ili zloupotrijebiti. Prema našim saznanjima, jedino sigurno mjesto na ovom svijetu je naše srce. Dakle, u našem životu jedini hram koji moramo da izgradimo je onaj u našem srcu.
Postoje neke priče koje mogu da vam ispričam o historiji mog naroda, a to je i historija vašeg naroda. Također o bosanskoj heraldici i zašto je naš bosanski kralj od tog vremena mijenjao ilirske znakove na našoj zastavi u ljiljane…
Ne vjeruj meni, vjeruj samo svom srcu. Tvoje srce zna…
Postoje neke priče koje mogu da vam ispričam o historiji mog naroda, a to je i historija vašeg naroda.
Također o bosanskoj heraldici i zašto je naš bosanski kralj tog vremena mijenjao ilirske znakove na našoj zastavi u ljiljane…
Evo nekih mapa i slika iz naše historije …
Želim da skrenem pažnju da smo postojali i prije nego sto smo postali srbi, muslimani, hrvati, bošnjaci i ostali. Bili smo jedan moćan narod sa svojim jezikom, znanjem, duhovnim školama, spomenicima i sjećanjima za koje nas ubjeđuju da su nešto drugo …
Damir na divanu 